Potkozarska kuhinja

null

TRADICIONALNA JELA STANOVNIŠTVA KOZARE I POTKOZARJA

Riba. U tekućim vodama ovog područja ima prilično ribe koju love ribolovci, naročito klena, štuku, šarana, soma, bijelu ribu. Najviše se riba sprema na tavi na koju se uspe masti ili zejtina, pa se na tome riba dobro uprži. Iz tave se ispržena riba izbaci u tanjir u kome je nasuto brašno i tu se dobro istrlja i, najzad, takva se parčad stavljaju u vrelu mast sve dok se dobro ne isprži. Za vrijeme prženja ribu je potrebno prevrtati kako ne bi zagorjela. Pravi se riblja čorba i riblji paprikaš. Nekad ribu osuše na dimu pa poslije tako suvu upotrebljavaju za jelo.

Pijani šaran Šarana narezati sa obe strane. Bijeli luk očistiti i izgnječiti,peršunov list nasjeckati, dodati ulje i dobro izmješati. Ovom smjesom dobro utrljati šarana. Ribu staviti u dobro nauljenu posudu ili pleh za pečenje i staviti u pećnicu na 200 stepeni. Kada riba počne da se peče, nakon desetak minuta preliti šarana sa vinom. Do kraja pečenje ribu prelijevati sosom iz pleha. Servirati uz pasulj prebranac i dinstani kiseli kupus.

Pijani šaran sa rižom i suvim šljivama Zasjeći šarana na nekoliko mjesta, zatima ga posoliti spolja i iznutra.U odgovarajući pleh sipati ulje i staviti šarana. Prilikom pečenja prlijevati šarana sokom iz pleha, pred kraj pečenja u pleh dodati i vino. Prilikom serviranja preliti tečnošću iz pleha i posuti bijelim lukom i peršunom. Za prilog izdinstati luk, pa potom dodati rižu, dosuti vodu i malo vina, zatim dodati peršun i suve šljive prethodno namočene u toplu vodu.

Punjena štuka Štuku očistiti , povaditi meso i kosti, ali paziti da riba ostane u formi i obliku (glava,trup i rep). Odvojiti meso od kostiju. U tiganju prepržiti crni luk i češnjak, dodati sjeckanu slaninu na kockice i gljive. Potom dodati očišćeno meso štuke i sve zajedno dinstati. Kada je masa upola gotova, napuniti štuku istom i peći 30 minuta na 180 stepeni. Servirati na veći oval i kao prilog dodati grilovano povrće i ploške krompira uvaljane u kukuruzno brašno i pržene u dubljoj masti.

Kruh od kukuruznog brašna naziva se ku(ku)ruza. Nalazila se svakog dana na trpezi knežopoljskih seljaka i jede se sa svim jelima.Domaćica uspe brašna u naćve, zatim sipa vode i to umijesi. Kad tijesto ukvasi, stavi se na lopar i dlanom se rastanji na željenu debljinu. Zamiješan kruh majarica zamijesi bolje, razgrne žeravu na ognjištvu, stavi tijesto i poklopi sačem, a na sač stavi žar. Ponekad se kruh jede tako vruć.

Sumun (somun)Domaćica stavi određenu količinu pšeničnog brašna u naćve, malo ga posoli i u njega stavi malo germe (kvasca). U brašno uspe potrebnu količinu vode i to zamijesi. Kad tijesto bude dobro zamiješeno, stavi ga u jednu zdjelu, vanglu, u kojoj treba da ukvasa, naraste. Kad tijesto naraste, rastanji ga dlanom i stavi ga na vruće ognjište i pokrije ga zagrijanim sačom ili pekvom. Poslije izvjesnog vremena majarica skida sač sa sumuna i kontroliše njegovo pečenje, regulišući vatru na ognjištu koja je potrebna za pečenje sumuna. Kad majarica ustanovi da je sumun pečen, vadi ga iz vatre, peruškom očisti od pepela i ostavlja na naćve da se hladi.

Pogača je spremana na isti način kao i sumun, samo što se u tijesto za pogaču ne stavlja germa (kvasac), već soda bikarbona.

Potkriža-pogača (može i tvrdi kruh) ispeče se na tanke kriške i složi u sud na tavan. Posebno se skuha sitno izrezano meso miješano sa lukom, biberom, alevom paprikom, paradajzom samljevenim. Nakon kuhanja izrezana pogača (kruh) se zalije juhom iz mesa a zatim sc prespe mesom.

PuraUspe se voda u kotlić i posoli, a zatim u vodu sipa potrebna količina kukuruznog brašna i sve to objesi o verige nad vatrom na ognjištu. Voda sa brašnom kuva se jedan sat, a zatim se uzme mješalica, koja se nalazi u kotliću i brašnu, i miješa pura u kotliću koji se još uvijek nalazi nad vatrom. Pura se miješa sve dok ne bude čvrsta. Kotano se skida, a pura se kašikom vade i stavljaju u tanjir. Pura se začini skorupom i varenikom, a ponekad i mašću ili zajtinom. Prespe se i sirom. Pura je narodna hrana koja se jela skoro svaki dan.

Cicvara. U tavu se stavi vode, masti i skrupa i to se zagrije na vatri, a onda se sipa kukuruzno brašno i to sve miješa. Kad bude upola kuvano, onda se u cicvaru ulije nekoliko jaja i opet se dobro miješa da cicvara ne bi zagorjela. Cicvara se kuva toliko dugo sve dok maslo od skorupa i masti ne pokrije površinu cicvare u tavi. Cicvara se smatra specijalitetom.

Popara se pravi od pogače koja se isiječe na tanke šnite i stavi u vrelu vodu i tu ostanu dok se voda ne ohladi. Zatim se voda ocijedi a šnite se dobro zaprže sa masti, pa se sve to dobro začini mladim kajmakom i skorupom. Popara se u zdjeli pritisne nekim predmetom da se slegne i u sebe upije mast i ostali začin. Poslije izvjesnog vremena popara se poslužuje za jelo.

Popara se pravi i na ovaj način. Sipa se voda u posudu i kad prokuva, doda se kajmaka da to malo ukuva, a onda se u to isiječe na sitnu parčad i izmrvi suv hljeb. Kad se to malo ukuva i omekša tvrd hljeb, skine se sa vatre i jede.

Ljevača (ili samo “ljeuša“) od kukuruznog brašna. U zdjelu se sipa voda i u nju kukuruzno brašno i stalno miješa kašikom. U taj skrob uspe se nekoliko jaja, malo masti, skorupa i sira, i opet se to dobro izmiješa. Potom se to istrese u tepsiju na sadžaku, koji se nalazi na ognjištu. Tepsija se pokrije pekvom ili sačem, na koju se naspe malo ugljena i žara. Kada se ljevača malo zapeče, majarica skida pekvu i opet nalije izvjestan broj jaja tako da se njima prekrije ljevaća. Opet se stavi pekva i tako se to peče dok ljevača ne bude pećena. Kada ljevača bude pečena, skine se sa vatre i malo se ohladi, a zatim se poslužuje za jelo. Ljevača se najviše sprema za večeru. Ona može da se pravi i od pšenišnog brašna, na isti način kao i od kukuruznog, i zove se golopita.

PitaMajarica prosije pšenišno brašno na sitno sito i zamijesi ga vodom u tijesto od kojeg sa oklagijom razvije juku. Zatim se juka izreže na komade, veličine 10 do 15 santimetara, učetvrt ili u trokut. Tepsija se dobro podmaže, a zatim se juka premaže sa masti u kojoj ima kajmaka, sira i razmućenih jaja. Poslije toga stavlja se drugi red jufka koje se isto tako prelijevaju. Sve se to tako slaže i prelijeva dok se ne postigne željena debljina pite. Ovo se zove pita juvkara. Složena pita u tepsiju stavlja se na sadžak koji se nalazi na ognjištu u vatri da se pita peče, a tepsija se pokrije pekvom. Poslije izvjesnog vremena majarica skida pekvu i kontroliše pravilno pečenje pite, a po tome reguliše vatru na ognjištu. Kad pita treba da bude pečena, majarica skida pekvu sa tepsije, uzima nož i pitu iskriža na četvrtaste komade. Pitu zalije mladim kajmakom i skorupom. Ovo rezanje pite služi da bi se kajmak bolje razlio u pitu. Kad pita bude pečena, majarica je skida sa vatre i stavlja da se hladi. Pita se poslužuje za jelo dok je još mlaka, a može i hladna. Pita je specijalitet ovoga kraja.

 Pita gužvara pravi se na sličan način kao i pita jufkara, s tom razlikom što se pita gužvara ne siječe na jufke, nego se čitava jufka posipa kajmakom, mašću i jajima i takva se zamotava u rolnu, pa se tako cijela stavlja u tepsiju gdje se peče.

Pita jufkaraMajarica razvije tijesto oklagijom. Te plahte isiječe na manje komade i stavi ih na vruć pleh da se izvuče vlaga. Plahta, odnosno jufka od tijesta, stavi se na tepsiju podmazanu uljem ili maslom. Tu se stavi sir, kajmak i nekoliko razmnćenih jaja, to se slaže na jufku, a preko toga stavi se opet plahta (jufka), pa opet se slaže sir i kajmak i pokrije jufkom, nakon čega se to ispeče. To je pita jutkara.

Mekuša pitaBrašno se umuti s mlijekom ili vodom kao za palačinke, a doda se sode bikarbone ili praška za pecivo. Tom tijestu doda se mlijeko, vrhnja, povlaka (kajmak) i stavi se u tepsiju i peče u rerni. Kad bude ispečeno, izlomi se na komade kao pogaća pa se prelije vrhnjem i isitnjenim stucanim bijelim lukom, i tako se jede.

Kvrguša pitaBrašno se umuti s mlijekom ili vodom i doda se sode bikarbone ili praška za pecivo. Može i razmućeno jaje. Tijestu se doda mlijeka, vrhnje, povlake (kajmaka) i stavi se u tepsiju. Na to se odozgo nabacuju komadi pilećeg mesa. Kad se to ispeče, onda se prelije vrhnjem, a onda se još malo peče.

Maslenica pitaTijesto se razvije oklagijom. Kad se napravi meko, onda se prelije maslom ili uljem, pa se stavi vrhnja i onda se savije. Svaki sloj se mora rastaviti vrhnjem ili masnoćom. Kad se stavi u tepsiju, onda se zavrne sa svih strana i prevrne se. Tu ima više jufki. Tako se peče.

Maslenica samit pita. Stavi se brašno, germa, so i to se zamijesi. Kad tijesto nadođe, opet se razvije i stavi se vrhnja i masnoća. Tu je samo jedan sloj. To se stavi u tepsiju i peče. Ova pita je sa germom, a druge su bez germe.

Pita od jabukaJabuke se operu, a zatim izribaju, te slažu između jufki u tepsiju. Peče se u rerni, a zatim zalije šerbetom od šećera, vode i limuna, koje je prethodno prokuhalo. Mogu se dodati i orasi.

Pita od šljivaZrele savke šljive se bez košpica poredaju u tepsiju koja je pomašćena i posuta brašnom. Peku se, ohlade, a zatim pospu slatkim kajmakom i šećerom.

Sirnica. U zamašćenu tepsiju stavaljaju se jufke, a između njih smjesa mladog sira, jaja, masla, kajmaka. Sve se to skupa peče.

Burek. U tepsiju se razastiru jufke između kojih se stavlja mljeveno meso pomiješano sa lukom i soli, te se peče.

Kupus pita. Mladi kupus se isijeće ili izriba na sitno i priprema kao i burek.

Krompir pita. Krompir se oljušti i isiječe na kockice i priprema kao i burek.

ZeljanicaZelje se očisti, isjecka i priprema kao burek.

Misirača (tikva) pitaMlada misirača se očisti, isiječe na sitne kocke, doda se jaja i kajmaka, stavi u jufke, kao i burek, a zatim se peče.

Crna misirača je vrlo ukusna kada se stavi u pitu kojoj daje poseban ukus i slast, Misirača se peče na ognjištu ili rerni. Misirača se izrenda pa se stavi u pitu, odnosno posipa po jufkama, ili se zamotava u jufku, i tako se peče. Misiraču spremaju i na ovaj način. Ona se najprije rasiječe, izvade se iz nje špice i onda se peče. Bijela sazrela misirača peče se u rerni ili na ognjištu, te se takva jede. Može se peći i u tepsiji. Pečena bundeva jede se kao poslastica. Bundeva se kuva u kotlu i poslije kuvanja jede.

Uštipci-kolačići spravljaju se od pšenišnog brašna u koje se sipa voda, i to umiješa. Kašika po kašika razrijeđenog tijesta sipa se u tavu u kojoj je uzavrela mast, i tako se to prži u masti. Isprženi kolačići se vade i stavljaju u drugu zdjelu.

Slatki kolači prave se na sličan način, ali se u tijesto ovih kolača stavlja šećer, a kolači se peku u tepsiji. Slatkih kolača ima više vrsta.

Kajgana od jaja pravi se na taj način što se razmućeno jaje sipa na vrelu mast i tako se prži, s tim što se jaja pri prženju ne miješaju, tako da kajgana mora biti u jednom komadu iako je uliveno više jaja.

Pržena jaja na masti. U tavu se stavi masti i to se rastopi na vatri. Kad se mast rastvori, onda se stave jaja i sve peče zajedno.

Prlena jaja na kajmaku. U tavu se stavi kajmaka i to se rastopi na vatri. Kad se kajmak rastvori, onda se stave jaja i sve peče zajedno.

Prženo jaje na kajmaku sa siromU tavu se stavi kajmak i to se rastopi, potom se stavi i šir i prelije jajima. Kad se malo isprži, onda se jede. To je svakodnevna hrana.

Na ražnju pečena jagnjetina i prasetinaBrav se natuče na ražanj, ražanj izdigne na sohe, a ispod nabaci žara i ugljena od vatre i tako peče. Kad se brav ispeče, onda se na ražnju hladi i onako do njega odsijeca i jede.

Svinjsko mesoSvinja se kolje za zimnicu, te se dobro uhrani i zove se ranjenik. Ranjenik se uhrani i kolje početkom decembra. Dlaka se opali slamom, a onda se dobro ostruže i opere vodom. Slanina se osoli i tako ostavi da stoji nekoliko dana u soli. Kad se meso dobro ustoji u soli, diže se i vješa o pojevantama u kući, iznad ognjišta na kom treba povremeno da gori vatra. Kad je slanina suva, onda se stavlja da kuva u loncu. Onako suvo meso može se jesti i samo sa kruhom, a nosi se na put kao suva hrana. Meso koje se suši na dimu ima poseban ukus i aromu. Parčad slanine stavljaju se u variva, kupus, grah, krompir da bi ih začinila svojom masti i dala im ljepši ukus i aromu.

Sač jelo. Cijelo očišćeno pile stavi se pod zemljani ili željezni sač, prekrije žarom od vatre i peče. Na isti način se može peći pogaća ili kukuruza. Meso od ćurke, patke i guske kuva se u čorbi, peče u tepsiji ili peće na ražnju. M so od divljači. Od divlje svinje, srneće divljači, jelena, zečeva, jarebica, divljih gusaka i pataka koristi čovjek meso za hranu. Meso od divljači se najprije oluči i stavi izvjesno vrijeme u pac da bi se odstranio miris divljači. Ponekad se skuva kao lešo i onda se stavi na tavu s lukom pa se dobro isprži.

Kajmak (skorup) dobije se na sljedeći način. Varenika se pomuze, skuva i razlije u karlicu u kojoj ostane oko jedan dan. Za to vrijeme na varenici se uhvati kajmak, koji se pokupi kašikom i stavi u drugu posudu, lonac ili drvenu kačicu, gdje stoji nekoliko dana. Kad se kajmak dobro ocijedi, soli se i malo uskisne, onda je zreo i tada se može trošiti. Ovakav kajmak se ovdje zove skorup. Skorup je ukusan za jelo i on se većinom maže na kruh i tako jede. Kajmak se najradije jede za dorućak, namazan na kruh, uz bijelu kafu. Od kajmaka (skorupa) prave se i druga razna jela, specijaliteti, kao što su: cicvara, pita, kolači, kajgane i drugo.

Sir se siri u više vrsta. Mlađi sir pravi se tako što se sa varenike skine kajmak, a zatim se stavi u kotao, malo se umlači i onda se u nju stavi sirište. Poslije izvjesnog vremena u toj varenici poćinje da se odvaja sir, kojeg majarica kašikom prikuplja u kraj lonca, kotlića, i tako pravi grudu sira, u stvari, oformljuje sirac. Surutka, koja se izdvaja od sira, sipa se u drugu zdjelu. Kada je sir odvojen od surutke, stavlja se u drugu posudu, malo se ocijedi i na taj naćin je dobiven mladi sir. Ovaj sir se dosta troši i vrlo je ukusan za jelo, ali on treba da se utroši za nekoliko dana jer ne može da dugo stoji.

Ljuti sir spravlja se kao i mladi, s tom razlikom što se stavlja u drvenu kaćicu, koja se prekrije sa čistim platnom, malo posoli i pritisne se čistim kamenom koji je zato specijalno odabran i uređen. Tako postavljen sir se nekoliko dana cijedi i višak surutke se odlijeva, ali se pri tome mora paziti da surutka uvijek pokriva sir u kaci. Ovakav sir za izvjesno vrijeme malo uskisne i dobije ljutinu zbog čega ga i zovu ljuti sir. Ova vrsta sira može da stoji duže vremena, samo se mora više puta da prepira. Ukusan je za jelo. Od njega se pravi više vrsta pita, kolača i drugog, pa ga stanovnici ovoga kraja dosta sire i troše.

Sirac (zorac). Provare vareniku i onda je ocijede tako da sir ostane. To se rukorn ocijedi i stavi u grudu, pa se onda stavi na dasku da se suši na dimu u kući, na suncu napolju ili na promaji. Može da stoji mnogo. Kad mnogo stoji, hvata ga plesan.

Krompir se kuva na nekoliko načina. Od krompira se većinom kuva gulaš i paprikaš. Krompir se oguli, isječe na kriške i stavi u lonac za kuvanje. U krompir se stavlja isječeno ili u jednom komadu, meso posoli se i tako se kuva. U krompir se stavljaju razne mirodije i začini: crni luk, paprika itd.

Krompir čorbaKrompir se oguli, isiječe na kockice pa opere. Crveni luk se prži na masnoći kad porumeni dodaje se ocijeđeni krompir i prži dalje. Dodaje se malo brašna, aleve pa-prike, pire paradajza. Na to dodati vodu ili juhu od kuvanih kostiju, pa sve to kuvati uz dodatak uobičajenih začina.

Pekarski krompir. Krompir se izreže na tanke šnite i stavi u tepsiju koja treba da je dobro podmazana mašću. U krompir se ukriža crnog luka, stavi masti i posoli se. Tada se tepsija sa krompirom stavi na sadžak, koji se nalazi u vatri na ognjištu, da se krompir peće. Ako se krompir peče na ognjištu, onda se tepsija preklopi sačem ili pekvom. Kada krompir bude pri završetku pečenja, majarica razmuti nekoliko jaja i zalije ih po krompim, zatim ga dobro još zaćini kajmakom i ponovo stavi da se krompir još ispeče. Kada krompir bude pečen, skida se sa vatre i ohladi, pa se postavlja za jelo.

Neoguljen krompir peče se na ognjištu pod sačem. Kad se ispeče, onda se ljušti i jede.

Krompir se peče u žaru na ognjištu. Pečeni krompir se može ugnječiti i tada se začini kajmakom ili mašću, a može se jesti i onako cijeli.

Kupus seizreže i takav se stavlja u vodu u lonac i kuva se. U kupus se stavlja meso i tako kuva. Nekad se kupus zaprži mašću ili uljem. Kad se kupus skuva, skida se sa vatre, ohladi i postavlja za jelo. Ako se u kupusu kuva slanina ili ovčetina onda je vrlo ukusan.

Slatki kupus se prži na masti, jer se u tavu stavi podosta masti i to se zajedno prži sve dok kupus ne bude dobro ispržen, a potom se jede.

Podvarak. Od kiselog kupusa sprema se nekoliko jela, a najčuveniji je podvarak. Kad hoćemo da dobijemo podvarak, stavimo kupus u lonac, većinom zemljani. Tu ulijemo malo vode i rasola, naročito ako je kupus malo kiseo, zatim se nareže podosta mesa i sve se to nekoliko sati kuvamo na dobroj vatri, tako da kupus u loncu slalno kuva, ali da ne kipi. Kada kupus i meso budu dobro kuvani, a voda u loncu uvrije toliko da kupus u loncu bude bez vode, lonac se skida sa vatre i ostavi da se kupus malo ohladi. Dok je kupus još topao, stavlja se za jelo. Podvarak je vrlo ukusan.

Kiseli kupus-bosanski lonac kuva se kao i podvarak. Meso se ne siječe na sitne komade. Kad se kupus skuva, posebno se jede meso, a posebrio kupus. Ako ima dosta mesa, kupus je vrlo ukusan.

Grah se najviše sprema za jelo. Graha ima nekoliko vrsta, i to: kuruzar, trkljanac, bijeli, žuti i šareni ležak. Kuruzar se kuva za jelo, a od trkljanca se najviše kuvaju mahune. U grah se stavlja meso, bilo suho ili friško. Vlada uvjerenje da je grah najbolji kad se sprema u zemljanom loncu. Ako se u grahu ne kuva meso, onda se on zaprži mašću ili zajtinom. Čorbali grah se najviše upotrebljava. Kad se grah skuva, od njega se odstrani čorba pa se zrnje uspe u zdjelu i posoli. Potom se u njega usiječe crnog luka, posirćeti i pozejtini, te se takav jede. Kuvan grah se i gnječio, tako da se od njega odstrani čorba, pa se ugnječi i jede. U postan, čorbast grah miješao se dosta puta kiseli kupus, i kao takav je serviran za jelo. Grah je najslađi kad se u njemu skuva suva slanina ili suva rebre Pri tom se malo zaprži pa pusti da prenoći i jede prilikom doručka.

Hrana od gljivaNa ovom području ima dosta gljiva. Za ishranu se upotrebljava žuta i bijela gljiva. Žuta gljiva dospijeva u junu. Ona se ubere i peče na žaru, i tad je vrlo ukusna za jelo. Ukusna je i ako se uprži na masti. Dok žuta gljiva raste po njivama i pašnjacima, dotle bijela gljiva raste po šumama, naročito bukovim i kestenovim, a dospijeva u julu. Ako je kiša, ona toliko rodi da se sve od nje bijeli. Nekada za 24 ćasa naraste za branje. Gljiva se ubere i malo posoli pa se ispeče na žaru. Vrlo je ukusna za jelo. Može da se kuva u vodi. Ubrana gljiva se isiječe na sitne komade, stavi se u vodu koja je malo posoljena i tako se kuva na vatri, bilo u loncu ili šerpi. Kad se skuva, zaprži se mašću ili zejtinom, a može se začiniti i kajmakom. Vrlo je ukusna za jelo. Gljivu izlome i stave u tiganj na mast, malo je posole i tako uprže. Ovako spremljena bijela gljiva je prava poslastica i može da konkuriše bilo kom uprženom mesu.

Gljiva rudnicaRudnica je posebna vrsta gljiva kao specijalitet. Jednu gljivu zovu lisičarka, drugu vrganj, ali su najbrojnije bijele gljive.

 Pečurka vrganj (tako je narod naziva) (lisičarka) iščupa se i prži. Drugi način spremanja je da se izreže na komade i kuva. Treći način spremanje je takav da se naslaže u tepsiju i zalije mlijekom i tako peće.

 Pekmez od šljivaKad šljiva sazre, nabere se potrebna količina lijepih i zrelih šljiva iz kojih se povade špice, a zatim se stave u kazan i od njih kuva pekmez. U kazan se stavi voda da šljiva ne bi zagorjela. Dok se šljiva kuva, mora se stalno miješati da ne bi pekmez zagorio. Kuvanje traje skoro čitav dan. Pekmez mora biti dobro kuvan, a smatra se kuvanim onda kada je dobro gust, kada mješalica, kojim se miješa pekmez, može da stoji u pekmezu a da se ne prevali. Kad je pekmez pri kraju kuvanja, tada se u njega uspe dovoljna količina šećera. Pekmez se kuva za potrebe domaćinstva. Maže se na kruh i tako jede. Pekmez se dosta troši u. raznim pitama, kolačima i u palačinkama.

Bosanski lonac. Servira se u posebnim zemljanim loncima, pa se i jelo zove bosanski lonac. Priprema se tako da se goveđe, braveće i svinjsko meso isiječe na manje komade, a doda se krompira, soli, aleve paprike, kupusa, mrkve, celera, paradajza i na kraju i vinsko širće. Kuva se na laganoj vatri. Lonac je dobro zatvoren. SarmaObari se kupusov ili list od vinove loze u koji se zavije faširano meso miješano sa rižom, soli, crvenim lukom, biberom, paradajzom. Stavi se u sud, prelije vodom i kuva. Prije služenja u rnasnoći se uprži aleva paprika i pavlaka te se prelije sarma.

KolačićiMljeveno goveđe, juneće ili teleće meso pomiješa se sa lukom i biberom, zatim kuva, malo zapeče i servira sa paradajz sosom. Uz ovo se obavezno jede i riža na maslu.

Baklava. Brašno se umijesi sa vodom i zatim se od toga prave jufke, tanki listići od tijesta. Ti listići slažu se na dobro pomašćenu posudu, a između svakog stavlja se malo mljevenih ora-ha pomiješanih sa suvim grožđem. Mogu se koristiti i mljeveni bademi. U posebnom sudu se pripremi rastopljeni šećar tako da pećeno tijesto bude potpuno potopljeno. Služi se samo hladno. Baklavu spremaju i na ovaj način. Tanke jufke slažu se u pomašćenu tepsiju, a između njih se rasipa tirit (nadjev) od mekog brašna, jaja i voda, koji se zgusnuti trljaju među dlanovima dok se ne dobiju mrvice koje se miješaju sa mljevenim orasima. Tako rastu tirit se pokriva jufkama pa opet se stavlja tavan tirita i tako redom. Uz tirit zalijeva se i maslac. Baklava se isiječe i zatim peče, a kad je gotova zalije zaljevom od šećera i vode sa dodatkom limuna i vanilije. ZaIjev se pri sipanju ukuva.

Kajmak baklava. U pomašćenu tepsiju slažu se tanke jufke na koje se premazuje fil od slatkog kajmaka, tučenih badema ili oraha i slatkog mlijeka. Tako se slaže u nekoliko tavana, a zatim peče. Pripremi se zaljev od šećera, limuna i vode i zalije baklava.

Tufahija. Slatke jabuke se ogule, a zatim im se izvadi sredina. Kuvaju se, pa pune sitno mljevenim orasima. U posebnom sudu se pripremi šećer, a zatim ovom slatkom otopinom, koja mora biti vrela, prelijevaju jabuke. Na jabuke se stavlja slatki kajmak. Serviraju se hladne.

Kadaif. Od bijelog brašna i vode napravi se rijetka tijesto, a zatim sipa kroz posudu koja ima rupice kao na kružnoj cjediljki, ispod koje se nalazi užareni ugalj na kojem je posuda malo podmazana maslacem. Tijesto cijedeći se kroz rupice zapeče se u dobijemo duguljaste tanke komade. Kadaif se složi u tepsiju u kojem se nalazi malo oraha. Peče se jedna a zatim druga strana. Kad se ispeče, zalije se šerbetom od šećera, vode i limuna. Šerbet ne smije biti vruć, nego malo mlak. Kadaif se sprema i ovako. Od jaja i brašna napravi se rijetka smjesa koja se kroz poseban rupičasti sud izlijeva na vrelu tablu. Tako nastanu tanki rezanci koji se stavljaju na podlogu od oraha miješanih sa razinama i kravljim maslom, a zatim preliva topljenim šećerom. Servira se mlak ili hladan.

 HurmašiceZa tepsiju hurmašica potrebno je jedno jaje, 40 dkg šećera, 15 dkg masla, 1 limun, nekoliko grama soda bikarbone, do 20 dkg brašna i vanilija. Umutiti jaje, maslo, šećera, malo sode bikarbone i sok od limuna i miješati dok se ne stvori pjenasta masa. Dodati brašna i umijesiti iz toga tijesta, razdijeliti ga na 20 dijelova i zatim praviti hurmašice elipsastog oblika i slagati u zamašćenu tepsiju. Prije toga malo ih stisnuti ribežom. Staviti na sredinu hurmašice orahe i peći na srednjoj vatri. Od 20 dkg šećera i četvrt litre vode, korice limuna i vamilije skuhati zaljev i zaliti ispečene hurmašice.

SutlijašUzeti jednu mjeru prokuhane riže, dvije i po mlijeka, jednu i po mjeru vode, a šećera po želji. Mlijeko, voda i riža se kuvaju u posudi na vatri dok se ne svari, ali mora biti čorbasto, a riža kuvana. Ubaci se šećer i još malo kuva. Sutlijaš se izlije na tanjire i ohladi a zatim se servira.

Translate »